Moja majka, kasne 70-te. Vraćala se kasno navečer kući s predavanja u Rijeci. Uputila se pješice kući. Nije imala koga da je doveze do nje. A ona bogu iza leđa. Na putu do nje spazi sjenku muške noge zahvaljujući rasvjeti. Stajao je iza stabla, očigledno vrebajući na žrtvu. Nastavila je normalno kao da ništa nije primjetila, odjednom se okrenula prema dolje i ulovila kako ona kaže najbrži sprint ikad u životu. Počeo je on ići za njom. Došla je do prvih kuća i pokucala je poznanicima na vrata. Primili su je u svoju kuću i smirili je jer od straha nije mogla pričati. A njega više nije bilo za vidjeti, najvjerovatnije pobjegao. I dan danas je jeza prođe kad o tome priča. Veli da tko zna što bi bilo s njom da nije tako reagirala.
Najbrži sprint u životu
1+