Bile smo klinke, prvi srednje i smjele smo do 10 navečer biti vani u gradu. Išle smo u taj neki birc i tamo bi popile 1 ili 2 sportske pive, mislile da smo odrasle, plesale, pjevale, razgovarali o dečkima. Milice. U tom bircu obično su bili samo lokalni kroneri, ne sjećam se više da li je ikad bilo ikoga osim nas 5-6.
Cure k’o cure, uvijek smo išle skupa u wc. Ali jednom se desilo da se nikom nije dalo sa mnom i otišla sam sama na wc. U bircu od 10 kvadrata. U koji smo dolazile svaku subotu. Oko 8 navečer. Kad sam izašla iz kabine dočekao me 40-godišnjak, pribio me uza zid i počeo ljubiti i šarati. Micala sam se od njega i koprcala se dok se nisam izvukla i pobjegla k svojim prijateljicama. Ispričala sam im što mi se dogodilo, ali rekle su da to nije ništa i da se takve stvari stalno događaju svima.
Potisnula sam to na otprilike 15 godina. Sad kad sam čitala priče sam se sjetila tog incidenta, razmišljajući je li se i meni nekad nešto slično dogodilo. I skoro nisam ništa napisala, jer eto svima se desi, nije strašno. A strašno je.
Pa ti idi sama u WC
5+